Definicija bolesti

Skupina neuromuskularnih poremećaja koju karakterizira progresivna mišićna slabost nastala zbog degeneracije i gubitka donjih motoričkih neurona u kralježničnoj moždini i jezgrama moždanog debla.

Epidemiologija
Prevalencija se procjenjuje na oko 1/30 000.

Klinički opis
Definirana su četiri podtipa prema dobi početka i težini bolesti: tip 1 (SMA1), najteži oblik, s početkom prije navršenih šest mjeseci života; tip 2 (SMA2), s početkom između 6 i 18 mjeseci; tip 3 (SMA3), s početkom u djetinjstvu ili adolescenciji; te tip 4 (SMA4), najblaži oblik, s početkom u odrasloj dobi.

Svi tipovi karakterizirani su mišićnom slabošću i atrofijom različitog stupnja, osobito zahvaćajući donje udove i respiratorne mišiće. Slabost je gotovo uvijek simetrična i progresivna. Mogu se pojaviti skolioza, mišićne retrakcije i kontrakture zglobova. Zatvor i gastroezofagealni refluks su česti.

Etiologija
Oko 95 % slučajeva SMA uzrokovano je homozigotnim delecijama (egzon 7 ili egzoni 7 i 8) u genu SMN1 (5q12.2–q13.3), koji kodira SMN (survival motor neuron) protein. Identificiran je i drugi gen SMN (SMN2; 5q13.2), koji doprinosi proizvodnji samo oko 10 % punoduljinskog SMN proteina.

Iako postoje određene varijacije, težina bolesti obrnuto je povezana s brojem kopija gena SMN2, pri čemu bolesnici s tri ili četiri kopije češće imaju blaže oblike (SMA3/4) nego SMA1. Delecije gena NAIP (5q13.1) također su identificirane i mogu imati ulogu u moduliranju težine bolesti.

Dijagnostičke metode
Dijagnoza se temelji na kliničkoj anamnezi i pregledu te se može potvrditi genetskim testiranjem. Također se mogu provesti elektromiografija i biopsija mišića.

Diferencijalna dijagnoza
Diferencijalne dijagnoze uključuju amiotrofičnu lateralnu sklerozu, kongenitalne mišićne distrofije, kongenitalne miopatije, primarnu lateralnu sklerozu, miasteniju gravis i poremećaje metabolizma ugljikohidrata.

Prenatalna dijagnoza
Prenatalna dijagnoza moguća je molekularnom analizom amniocita ili uzoraka korionskih resica.

Genetsko savjetovanje
Prijenos delecija SMN1 i NAIP odvija se autosomno recesivno. Oko 2 % slučajeva uzrokovano je de novo mutacijama. Genetsko savjetovanje treba ponuditi bolesnicima i njihovim obiteljima.

Liječenje i zbrinjavanje

U tijeku su klinička ispitivanja s ciljem pronalaženja potencijalnih lijekova za SMA, uglavnom usmjerenih na povećanje razine punoduljinskog SMN proteina. Trenutno je liječenje simptomatsko i uključuje multidisciplinarni pristup s ciljem poboljšanja kvalitete života.

Potrebne su fizioterapija te radna i respiratorna terapija. Može biti potrebna neinvazivna ventilacija i gastrostomija. U slučaju plućne infekcije primjenjuje se antibiotska terapija. Skolioza i zglobne deformacije mogu zahtijevati kiruršku korekciju. Bolesnici mogu trebati invalidska kolica ili ortopedski steznik/korset za potporu.

Prognoza
Prognoza ovisi o težini bolesti, koja općenito korelira s dobi početka: oblici s ranijim početkom obično imaju lošiju prognozu, dok očekivano trajanje života u kasnijim oblicima može biti blizu normalnog. Smrt može nastupiti zbog respiratorne insuficijencije i infekcija.

Izvor: Orphanet (2026.) https://www.orpha.net/en/disease/detail/70

Tekst je sastavila Studentska sekcija za rijetke bolesti Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s ciljem informiranja, edukacije i podizanja svijesti o temama vezanim uz rijetke bolesti.Download