Nutcracker sindrom (sindrom orašara) rijetko je i često nedovoljno prepoznato vaskularno stanje ukojemu dolazi do kompresije lijeve bubrežne vene između aorte i gornje mezenterične arterije poputoraha stisnuta između dva tvrda tijela, odakle i potječe njegovo ime. Ova kompresija uzrokuje povišentlak u lijevoj bubrežnoj veni i niz simptoma koji mogu ozbiljno narušiti kvalitetu života oboljelih, a kojise zbog svoje nespecifičnosti često pripisuju drugim bolestima.

Postoje dva osnovna oblika: prednji nutcracker sindrom, koji je daleko češći i u kojemu je lijevububrežnu venu komprimiraju aorta i gornja mezenterična arterija, te stražnji nutcracker sindrom, gdjeje retroaortalna bubrežna vena komprimirana između aorte i kralježnice. Sindrom može zahvatiti ljudesvih dobi, ali najčešće se javlja u mlađih odraslih osoba i adolescenata, posebno onih vitke građe.

Simptomi nutcracker sindroma su raznoliki i mogu varirati od blage nelagode do izrazito iscrpljujućih tegoba.

Najčešće se javljaju:

  • hematurija (krv u mokraći)–makroskopska ili mikroskopska
  • kronična bol u lijevom boku ili donjem dijelu leđa
  • bol u zdjelici, osobito u žena (pelvična kongestija)
  • varikokela (proširene vene testisa) u muškaraca
  • proteinurija (bjelančevine u mokraći)umor i anemija uzrokovana kroničnim gubitkom krvi
  • ortostatska hipotenzija i nesvjestica u nekih bolesnika

Nutcracker sindrom jedan je od najtežih dijagnostičkih izazova u medicini jer njegovi simptomi nalikujustanjima poput urinarne infekcije, bubrežnih kamenaca, endometrioze ili glomerulonefropatija.Pacijenti, osobito žene s pelvinčnom boli,godinama mogu biti liječeni od pogrešnih dijagnoza.Standardne pretrage poput ultrazvuka ponekad ne otkrivaju kompresiju, a dijagnoza se potvrđujeDoppler ultrazvukom, CT ili MR angiografijom te, u nejasnim slučajevima, mjerenjem tlaka u bubrežnojveni.

Točan uzrok nastanka nutcracker sindroma vezan je uz anatomsku varijantnost položaja krvnih žila imalog kuta između aorte i gornje mezenterične arterije (normalno iznosi 45-60°, a kod ovog sindroma često je ispod 20°). Nizak indeks tjelesne mase i nedostatak perivaskularne masnoće, koja inače štitivenu od kompresije, dodatno povećavaju rizik. U dijela bolesnika sindrom se spontano poboljšava s rastom i prirastom tjelesne mase, što je posebno vidljivo u adolescenata.

Liječenje nutcracker sindroma prilagođava se dobi bolesnika, intenzitetu simptoma i stupnjuvaskularnih promjena. U blažim slučajevima i kod djece i adolescenata preporučuje se konzervativnopraćenje uz moguće spontano poboljšanje. U simptomatskih bolesnika kod kojih konzervativni pristupnije dovoljan, dolaze u obzir endovaskularni zahvati, odnosno postavljanje stenta u lijevu bubrežnuvenu, ili kirurška rješenja poput transpozicije bubrežne vene ili mezenterične vene. Svaki terapijskipristup nosi svoje rizike i prednosti, te se odluka donosi individualno u suradnji s vaskularnim kirurgomi nefrologom.

Nutcracker sindrom nije samo fizički problem. Kronična bol, ponavljajuće epizode hematurije i dugi putdo dijagnoze emocionalno iscrpljuju bolesnike i mogu dovesti do anksioznosti i depresije. Mnogibolesnici godinama tragaju za dijagnozom, nailaze na nerazumijevanje u zdravstvenom sustavu iosjećaju se neshvaćeno, što dodatno otežava nošenje s bolešću.

Podizanje svjesnosti o nutcracker sindromu ključno je za skraćivanje dijagnostičkog puta ipravovremeno usmjeravanje bolesnika specijalistima koji poznaju ovo stanje. Multidisciplinaranpristup, koji uključuje nefrologe, vaskularne kirurge, radiologe i psihologe, jedini je put premaučinkovitom liječenju i poboljšanju kvalitete života oboljelih.

Izvori:

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK559189

https://my.clevelandclinic.org/health/diseases/23494-nutcracker-syndrome

https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC8569268